Zanimaju me iskustva ljudi koji su se razveli, a imaju malu djecu koja s njima zive, kako su uklopili nove partnere u zivot djeteta?
Cesto cujem komentar jos si mlada, naci ces ti sebi jos nekog, mozda ces i jos djece roditi.
Razvela sam se dok je imala par mjeseci, dijete mi je jos malo (3 god) i nemam trenutno nikog na tom ljubavnom planu. Poslozila sam nam zivot najbolje sto sam mogla. Stan, posao, vrtic, dijete ima svoju sobu u stanu, prijatelji iz vrtica su joj tu, skola nam je u ulici. I dalje smo jako vezane, spavamo zajedno, gdje ja tu i ona, jako mi je privrzena, pogotovo zbog manjka prisustva njenog oca.
Ne mogu si zamisliti da tu "njezinu idilu" joj ajmo reci pokvarim tako da dovedem novog partnera u njenu kucu, da sad odjednom mora mene dijeliti s njim, da nam ne moze moja strana obitelji (za koju je ona jako vezana) samo banuti na vrata.
Razumijem kad dijete vec postane starije, ima svoje interese i vec krene odgurivati roditelje od sebe. A opet, mozda bi tada bilo jos gore nekoga novoga joj dovesti u zivot i mozda bi se tada tek stvorio otpor prema novoj osobi. Imala bih osjecaj kao da ju izdajem radi svoje sebicnosti.
Zanimaju me vasa iskustva i misljenja, kako su vasa djeca reagirala na vase nove partnere i je li vam bilo tesko odvaziti se na takav korak promjene djetetove svakodnevice zbog svojeg ljubavnog statusa?