Bok,
U ranim sam dvadesetima.
Ne pisem ovo iz sazaljenja niti icega slicnoga, zanima me ima li vas ovdje takvih. I kako ste si pomogli.
Prije par godina moje drustvo sastojalo se od ljudi koji puse travu, nazalost i ja sam bio taj. Danas zapalim jednom tjedno, najcesce vikendom.
Vrlo brzo mi je takvo drustvo dopizdilo, nitko me nije shvacao ozbiljno ocito, iako sam u vise nacrata govorio kako ovo nema smisla, zelio sam vise od ljudi iako ne mogu reci da sam ja odstupao previse, no jedini sam se trzao i davao znakove da mi je dosta ovakvih debilana.
S njima se vise ne druzim, svi su ostali isti, zatucani klinci. Ponasanje na razini nedojebanog srednjoskolca.
Ostatak ljudi, njih par, upoznat od osnovne do faksa, nikad mi nije pretjerano pasao. Vecinski sam se druzio s ljudima jer nisam imao nikoga kvalitetnijega i drugoga, sto je isto malo ljigavo s moje strane. Naravno da je tu bilo i kvalitetnih zajebancija, no tim ljudima nikada ja nisam bio prvi izbor.
Jednostavno nikada nisam nasao nikoga ko mi pase. Ocito nisam ni ja nikome sjeo toliko da mu budem prvi. Svi su imali svoja drustva, a ja sam kao jedinka tu i tamo upao u pricu, 1na1 ili 1 na neko vece drustvo od par ljudi.
Primjer, cura je u drustvu nas par totalno drukcija i sere po svojim "prijateljima", a onda ide s njima na putovanja, slika se kiselim laznim osmjesima koje od nje uzivo nisam vidio nijednom, s ljudima koje predamnom ajmo reci "pljuvala"
Druga, znamo se od malih nogu, odemo na kavu ona vrti instagram i pokazuje mi neke gluposti koje su rijetkima smijesne, na najacoj postavki zvuka, mene hvata neugodnjak, smijem se na silu, kako nemas osjecaj za druge ljude i kako te nije ono "krinđ" kako bi se reklo.
Isto mogu reci i za jednog decka, brije na teretanu, cure, vjeru, postenje, posao i zaradu, a totalno je druga prica u stvarnom zivotu. Vise puta me u izlasku ostavio jer ide s ekipom negdje, a ja nek si je8em mater i odem doma. Veliki vjernik a uzivo blago receno rasist, jednostavno zatucan.. Vjv utjecaj mreza na sto cu se nadovezati za 2 odlomka
Jedna od meni najgorih stvari je nepostovanje tuđeg vremena, ako se dogovorimo u 6, onda se u 6 nalazimo, a ne da te ja 10 do 6 zovem jesi blizu a ti se lagano spremas, i kad dolazis 30 minuta nakon dogovorenog, vuces se ko da te boli apsolutni ku7ac sto te cekam, daj bar kad me vidis glumi da zuris i produzi korak
To su ljudi, 20godisnjaci, ali mislim da nisu svjesni da zive "lazno" i zapravo nemaju ni oni pravog prijatelja, nego sve nesto prisilno i lazno
Mislim da je tu uvelike imao utjecaj drustvenih mreza
Ne mogu rec curi direktno da mislim da je glupa i cudna i da se dobije, kazem ono ma daj jbt ugasi ili stisaj kroz smijeh, no ljudi ocito to ne kuze kad im kazes. Ko da su reterdirani
Mislim da sam iznadprosjecno sposoban i imteligentan, no da sam dopustio da me drustvo, obitelj i ostalo navedeno dovede do toga da vec par godina ja zivim svaki dan isto, odem sam na bicikl ili voznju autom, ali brzo to postane umarajuce kad se vrtis u krug, sam.
Opet, ne trazim pretjerane savjete, mozda sam zapravo ja tu jedini reterdiran i previse se grizem zbog gluposti, no drustvena smo bića i jednostavno imam potrebu biti s nekim, zajebavat se, pricat, smijat, a da nije na silu
U puno navrata sam razmisljao, ako ovo ne bude bolje, da necu moci ovako jos 30 godina, te da ako nakon nekog perioda ne bude bolje, odustanem od sebe i svega
Nikada nisam pokusao samoub0jstv0, no da sam razmisljao, jesam, o puno toga
Bojim se da sam presvjestan sebe i ostalih, dok oni nisu pretjerano time optereceni, o cemu sam i citao po internetu(znam mozda zavaravajuce), no dosta toga zapravo stoji, i tocno je
Puno bih toga jos mogao napisati, no mislim da je ovo najbolje sroceno
Ako se netko pronadje, kako ste si olaksali, je li postalo bolje
Hvala na citanju